ZID BOLI

Jedan od najljepših, ali i najpotresnijih spomenika poginulim, zatočenim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu bio je Zid boli, sastavljen od 13.600 crvenih i crnih opeka.

Vapaj zapadnim silama

Počeo je rasti 26. rujna 1993. u Zagrebu, na Selskoj cesti, ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a, posve spontano, kao izraz boli očajnih majki koje su slagale ciglu po ciglu, kao simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje. Zid boli nastao je na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kada su očajni ljudi tražili svaki način da privuku pažnju svijeta na nezabilježene zločine u srcu Europe krajem 20. stoljeća. Otada je prošlo točno 28 godina.

Vapaj zapadnim silama Spomenik, običan i posve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, bio je vapaj prema zapadnim silama, čije su plave kacige krstarile Hrvatskom, dok su se žrtve brojile u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost postajao sve duži, a pred njim su se obitelji godinama molile, palile svijeće i odavale počast svojim najdražima. Svakoga dana na Zidu boli i pred kamerama domaćih i svjetskih medija u to vrijeme bila je predsjednica centra Apel Zdenka Farkaš.

Zid je nastao kao apel za humanost i ljudska prava upućen međunarodnoj zajednici i našim političarima tijekom tragičnih događanja u Hrvatskoj. Inicijativa i ideja za izgradnju zida bila je moja, nastala nakon razgovora s Tadeuszom Mazowieckim, tadašnjim izaslanikom UN-a za ova područja. Razgovor se vodio u hotelu Intercontinental nakon njegova posjeta Bosni 1993. Kada je završio s novinarima, obratila sam mu se riječima da nisam ni političar ni diplomat, ali da imam važnu poruku. Rekla sam mu da je i njegov narod u prošlosti dosta propatio i pitala može li sa svoje pozicije nešto učiniti da riješimo problem nestalih, zatočenih i nasilno odvedenih Hrvata, osobito iz Vukovara. Rekao je da Hrvati imaju svoju priču, a Srbi svoju priču i ja sam na tu njegovu rečenicu pred sobom vrtjela slike masakriranih policajaca u Borovu Selu, srušenih kuća, sjećanja na mog poginulog brata i bratića i pitala se kako uputiti apel koji bi svijet čuo. I tako sam se sjetila opeka – govori danas Zdenka Farkaš, koja je preko noći okupila braniteljske i stradalničke udruge koje su se udružile i otpočele izgradnju Zida boli. Ciglu po ciglu.

Danas
S vremenom, iako je bilo različitih ideja o njegovu dostojnu premještaju na pogodniju lokaciju, a spominjao se i Medvedgrad, cigle su 2004. prebačene na zagrebački Mirogoj gdje su ugrađene u spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, autora Dušana Džamonje, s ispisanim imenima. No konsenzus o toj ideji u to vrijeme nije postignut. Unatoč protivljenju brojnih udruga, cigle su u konačnici zakopane u zemlju ispod spomenika, a protiv takvog rješenja bila je i Zdenka Farkaš.